Fruška gora

Fruška gora je usamljena ostrvska planina u Panonskoj niziji. Prema jugu i severu jako je razuđena planinskim i rečnim tokovima, pri čemu se od glavnog uskog grebena pružaju pojedinačni, bočni grebeni, najčešće sa vrlo srtmim padinama.Lokacija, specifična geološka istorija, različiti mikro-klimatski uslovi, čine ovu planinu veoma interesantnom i važnom za različite naučne oblasti. Zahvaljujući jedinstvenim i veoma brojnim fosilnim ostacima flore i faune, Fruška gora se naziva i „ogledalom geološke prošlosti“.

 

Osnovna karakteristika ove oblasti je postojanje brojnih ugroženih, retkih i zaštićenih biljnih i životinjskih vrsta. Pašnjaci i plodno zemljište, vinogradi i voćnjaci, ukrašavaju padine i niže delove Fruške gore, dok su površine koje se nalaze na visinama iznad 300 metara nadmorske visine pokrivene gustim, listopadnim šumama. Posebnu vrednost i biser Fruške gore predstavlja 16 pravoslavnih manastira, poznatih po specifičnoj arhitekturi, bogatim riznicama, bibliotekama i freskama. Fruška gora takođe krije i brojne arheološke lokalitete iz praistorijskog i istorijskog perioda. Zahvaljujući bogatstvu prirodnih resursa, predivnim pejzažima, izuzetnom šarmu i lepoti ove planine, Fruška gora je idealno mesto za odmor i rekreaciju koje će vas približiti prirodi.

 

U praistorijsko vreme, prema materijalnim ostacima dobijenim iskopavanjima, Fruška gora je bila uglavnom naseljena na priobalju Dunava. U planinski masiv obrastao šumom čovek je zalazio samo radi lova ili traženja privremenog skloništa za vreme opasnosti. Praistorijski lokaliteti, koji obeležavaju i prva naseljavanja čoveka na ovom području i karakterišu dve migracione struje, koje su se ovde susrele, pripadaju kereškoj i starčevačkoj kulturi (za stariji neolit), vinčanskoj kulturi (za mlađi neolit) i metalnom dobu.

U antičkom periodu, za vreme starih Rimljana, Fruška gora se nazivala alma Mons – plodno brdo, što ukazuje da je i u tom dobu bila obrasla šumom i nastanjena sa raznovrsnom divljači. Ovaj period istorije karakterišu borbe Rimljana sa Varvarima, utvrđenja, putevi, pristaništa, nekropole i svi oblici ratničkog življenja, pa sve do velelepnog Sirmijuma (Sremska Mitrovica) – jedne od četiri rimske prestonice u III veku. Ostaci ovog perioda nalaze se, prvenstveno, u zaštitnoj zoni Nacionalnog parka, mada ih ima (ili se očekuju da će biti pronađeni) i u šumskoj zoni, gde su se ljudi u antičkom periodu bavili rudarstvom.

Tragovi stabilizacije rimske imperije nalaze se, između ostalog, i u ostacima važnog rimskog puta od Zemuna preko Novih Banovaca (Burgunac), Surduka (Rittium), Slankamena (Acumicum) i Banoštra (Malata Bononia), koji desnom obalom Dunava vodi do najsevernijih granica Panonije. Manastiri Fruške gore su jedinstvena grupa sakralnih objekata nastala u periodu od XV do XVIII veka. Od 35 izgrađenih manastira do danas je sačuvano 16. Ti manastiri su kroz istoriju predstavljali simbol nacionalnog otpora Srba Turskoj imperiji i zaštitnike velikog nacionalnog blaga, oličenog u sakralnoj umetnosti i arhitekturi, očuvanju duha i kolektivnog pamćenja naroda. Danas su aktivni sledeći manastiri: Krušedol, Petkovica, Rakovac, Velika Remeta, Divša, Novo Hopovo, Staro Hopovo, Jazak, Mala Remeta, Grgeteg, Beočin, Privina Glava, Šišatovac, Kuvežedin, i Vrdnik – Ravanica.

Po istorijskim izvorima ovi manastiri su nastali u prvoj polovini šesnaestog veka, ali legende govore da su nastali u periodu između dvanaestog i petnaestog veka. Svi manastiri su locirani na području od 50 kilometara dužine i 10 kilometara širine. Tokom pet vekova oni su bili kičma duhovnog i političkog života Srba. Nastali u periodu velikih seoba, manastiri su postali centri koji su negovali kult poslednje srpske despotske porodice Brankovića, po uzoru na staru Nemanjićku dinastiju kao istorijski uzor.

To objašnjava razvoj duhovnih vrednosti u ovim manastirima kao kult pojedinačnih svetaca, čiji se ostaci čuvaju u njima. Manastiri Šišatovac, Novo Hopovo, Vrdnik – Ravanica, Beočin, Privina glava i Jazak još nose posledice bombardovanja NATO avijacije 1999.

Tekst preuzet sa sajta Nacionalnog parka FG
Fotografija : DiscoverSrem